Kako sve češće koristim usluge avionskog prijevoza sve mi je bitnije naći optimalan let (što manje izgubljenog vremena uz što povoljniju cijenu). Za razliku od ljudi koji žive u većim europskim gradovima s prometnijim zračnim lukama i s puno više mogućnosti za direktan ranojutarnji ili kasnovečernji let, mi se moramo snalaziti s onim što imamo. Naime, uz par iznimaka (kao što su München, Frankfurt, Paris) pravilo je da nema redovitih jutarnjih i večernjih letova iz Zagreba (niti ostalih aerodroma u zemlji). Naravno, često letova nema ni svaki dan, već samo par puta tjedno ili čak samo vikendom. Priobalne destinacije dodatno pate od sezonske orijentacije pa pola godine uopće nema letova.  Sve to skupa dosta poskupljuje neko poslovno putovanje i to iz nekoliko razloga:

• češće je potrebno presjedati (nekad i po tri puta!) što podiže cijenu karte
• često se na destinaciju odlazi dan ili dva ranije te vraća dan ili dva kasnije što podiže cijenu smještaja i dnevnica
• duže izbivanje podiže oportuni trošak
• duži boravci po aerodromima povećavaju roaming troškove

Npr. neki Nijemac će iz Berlina na dvodnevnu konferenciju u Barcelonu doći ujutro u četvrtak, već u petak navečer je nazad, uložio je dva dana i platio jedno noćenje. Dok ćemo mi morati izgubiti veći dio srijede jer nema direktnog leta, subotom je ionako najveći promet pa neće biti slobodnih mjesta tako da ćemo se vratiti u nedjelju popodne. Platili smo skuplju kartu, uložili skoro 5 dana, platili 4 noćenja, visili po aerodromima i nabijali roaming te obavezno kupili najskuplji parfem da bračni drug/momak/djevojka bude manje ljut(a).
Znam, odmah ćete reći da smo bolje prošli od Nijemca jer imali smo cijelu subotu lutanja po Barceloni :), ali ovdje ipak pričamo o poslu i kako smanjiti troškove koji nisu mali. Trošak je u opisanom slučaju barem 3 puta veći nama nego Nijemcu.

Već desetljećima jaka konkurencija je natjerala avionske kompanije na maksimalno elastične cijene. Prilagođavaju se svemu da bi popunili avion. Tako da postoji uvijek šansa za jeftiniju kartu. Slijedi nekoliko načina kupovine karata koje koristim.

• Ukoliko se radi o europskoj destinaciji najprije otvorim www.croatiaairlines.com i pogledam što tamo mogu naći. Barem pokušam ostaviti novce u Hrvatskoj, a i nedavno su konačno redizajnirali web stranice pa posjeta nije više mučenje živaca. Zna se tu naći i povoljnih kupnji, ali uglavnom je ponuda ograničena na Star Alliance kompanije i europske destinacije (barem koliko je meni poznato). 
• Dosta širi opseg imaju specijalizirane stranice kao npr. www.aviokarte.hr koje pokrivaju letove više avio kompanija tako da se mogu provjeriti globalne destinacije. Obično takve stranice ne pokrivaju sve letove (tj. uglavnom ne pokrivaju nisko-budžetne letove tako da njih treba provjeriti posebno). Recimo Aviokarte pokrivaju sve osim RyanAir-a.
• Za određene destinacije isplati se pogledati i letove nisko-budžetnih kompanija jer se zna uvijek naći neka akcija. Recimo Germanwings mi se do sada pokazao kao dobra opcija prema Njemačkoj. Međutim, s tim nisko-budžetnim kompanijama ništa nije kako se čini na prvi pogled:
  - cijena je na kraju uvijek veća od prve prikazane
  - često lete na opskurne aerodrome koji su udaljeni od gradova pa je trošak prijevoza od aerodroma do grada veći
  - imaju dosta ograničenja koje standardne kompanije nemaju, npr. EasyJet dopušta samo jednu ručnu prtljagu po putniku u putničkim kabinama (to se uglavnom nauči na način da torbu s laptopom uguravaš u prepuni ruksak na silu dok te dva službenika mrko gledaju jer moraju zaključiti ukrcavanje).
  U svemu spomenutom prednjači RyanAir, barem koliko sam čuo, ali nisam još imao “sreće” da letim s njima. Nisko-budžetne letove ne gledam toliko radi manje moguće cijene, već isključivo radi termina letova i destinacija.
• Kad sam sve lijepo prosurfao i kad bih se trebao odlučiti za termin, izvući kreditnu i obaviti kupnju - ja to uglavnom ne činim. Postoji mali problem s online kupnjom: obično najjeftinija karta ne uključuje nikakvu opciju za promjenu, otkazivanje ili sl. Jednom kad se obavi kupnja stvar je gotova. Naravno, uvijek se može doplatiti i za te opcije, ali ideja je da maksimalno uštedimo. Također, uvijek radije plaćam sa žiro računa nego da koristim kreditnu. U tom slučaju pošaljem sve podatke u putničku agenciju koja ima direktan uvid u puno više podataka nego što se mogu vidjeti na web servisima (broj slobodnih mjesta, rezervacija i sl.). Oni uvijek mogu rezervirati i držati rezervaciju određeno vrijeme, vidjeti da li se oslobodila neka jeftinija opcija, itd. Kad dođe vrijeme za plaćanje agencija mi pošalje račun i platim sa žira. I to je to. Podaci o putničkoj agenciji s kojom mi radimo i koja je svakako za preporučiti je u Premium dijelu za članove.

Eto na kraju pored tog divnog Interneta ipak je nekad bolje koristiti tradicionalnije metode :)

Inače ima tu još dosta toga za ispričati, ali ovaj dio mi se čini najkorisniji kao savjet mladim izvoznim nadama.  Svima želim uspješan izvoz i da uvijek ugodno i sigurno odlete i dolete nazad.